|
Dnevnik.hr The world is a scary place.
Linkovi
Dnevnik.hr credits
xxxx |
Pogledaj da li me možeš presnimiti.
prijevod je loš nitko ne zna što govorim. Već tri puna tjedna nisam se ni potrudila natipkati par rečenica. Mislim da je sada došlo vrijeme i za to. Od toliko školskih obaveza ne stignem ni udahnuti kako spada. Ne izlazim nikamo osim subotom ili nedjeljom s Njim, ali to mi je i više nego dovoljno. Malo si razmišljam o određenim ljudima u razredu. Jednu polovinu polovice zaista boli kurac za sve što je vezano uz školu, provlače se na lijepe oči i šalabahtere skrivene po najbizarnijim mjestima. Druga polovina polovice se ne trudi čak ni šalabahter napisat i prijeti im isključenje iz škole. Druga polovica prolazi s pet, više manje. Ja pak spadam u onaj maleni ostatak koji se sastoji od onih kojima je napokon malo krenulo. Malo. Sjećam se prvog polugodišta. Već u prvih mjesec dana, uspjela sam nakupit osam jedinica, a do kraja se broj povećao na sedamnaest. A sada.. sa smješkom mogu izjaviti da prvi put imam više petica nego jedinica. Osam veeelikih petica zapisano je u imenik. *proud* Nažalost, sve se stalno vrti oko škole pa sam jednostavno morala tome posvetiti jedan dobar dio posta. Ne uzimajte za zlo. * I'd give anything now To kill those words for you Each time I say something I regret I cry I don't want to lose you But somehow I know that you will never leave me.  'Cause you were made for me Somehow I'll make you see How happy you make me! *Slika govori tisuću riječi, a ja samo dvije; volim te. Ich. Narukvica.
No, učinimo ovaj post ipak malo posebnijim. ON to ipak zaslužuje, jer ... ispunio mi je dan. "Ti nisi svjestan koliko se lijepo smiješ. Pogotovo kad onako nakreneš glavu na stranu i razvučeš usta od uha do uha raširivši oči. I vjeruj mi, nikad nećeš biti svjestan koliko imaš lijepe oči. I savršen pogled. Ali neka, zato sam ja tu da ti svaki put na to sve više ukazujem." Igrali smo biljar. I opet sam ga pobijedila. Njegovom zaslugom, naravno. I igrat ćemo opet. I znam da ću ga ponovno pobijediti. I pijevala sam mu. Točnije, mrmljala sam mu određene stihove raznih pjesama koje su se vrtile na mojoj playlisti. Nisam luda da skinem svoj kreštav glas s psećeg lanca. To sigurno. "Uživala sam škakljajući te. Stvarno jesam. Em što to volim, em što znam da te to jako škaklja, em što sam mogla beskrajno uživati u izrazu tvog lica i slušati kako me kroz smijeh pokušavaš zamoliti da prestanem. I uživala sam prolazeći prstima kroz tvoje bujne kovrče dok si mi se kao malo dijete ugnijezdio na prsa." Dobili smo kupon za besplatan shake u megiću. I to od jagode. :) Vjerujem da mu je ovo bio najposebniji shake u životu. Ipak je prizašao iz mojih usta. I vjerujte mi, on je jako pošten. Sam se bacio u snijeg. Bilo mu je žao jer je mene, malu i jadnu i krhku, jednim prstom kao neku životinju šutnuo u tonu snijega koji mi je završio u kaputu, a moju ruku krasi još jedna srebrna narukvica. "Prekrasno si mi ispunio dan. Prekrasno. I zaslužuješ još jednu pusu. :* " Bis zum nächsten Mal, Auf Wiedersehen! Ich. Return?
Naravno, nećemo ni očekivati od ovoga nešto spektakularno, a kamoli redovite posteve i komentiranja. Još jedno iskušenje, zar ne? Nadam se da sam, po tisućiti put, dobrodošla. :) Ich. |